Autor i ilustrator Kyle Beckett: “Na kraju se sav taj težak rad itekako isplatio”

Kyle Beckett ilustrirao je "Gdje je nestala baka?", novu personaliziranu knjigu Tvornice snova, i otkrio nam sve o svom kreativnom procesu.

Kod stvaranja dječjih personaliziranih knjiga, jedan od najvažnijih faktora sigurno je pronaći ilustratora koji će prilikom vizualizacije teksta savršeno moći pratiti tok misli autora te u ilustracije ukomponirati sve aspekte personalizacije. Odabranik Pluma studiosa za ilustriranje naše nove personalizirane knjige Gdje je nestala baka? bio je Kyle Beckett, američki ilustrator koji je i sam autor nekolicine dječjih knjiga.

Ilustrator Kyle Beckett o inspiraciji, kreativnom procesu i omiljenim prizorima iz knjige

Kyle je progovorio ne samo o toku kreativnog procesa prilikom stvaranja ilustracija za ovu knjigu te personalizaciji likova, već i o kreiranju ilustracija općenito. Otkrio nam je i kome se uvijek obraća za savjet te gdje najčešće pronalazi inspiraciju za svoje kreacije. Mladim ilustratorima odlučio je udijeliti vrlo vrijedan savjet, a što nam je još sve otkrio pročitajte u intervjuu.

1. Kada smo ti poslali tekst priče ‘Gdje je nestala baka?’ koji je bio tvoj prvi dojam o priči?

Priča mi je bila jako zabavna! Kada sam u potrazi za pričom koju bih mogao ilustrirati, uvijek razmišljam o tome koliko mogu biti kreativan u ilustriranju stranica i koliko mogu doprinijeti pripovijedanju. Zabavno je imati nekakvu ludu, otkačenu priču poput ove, da onda svaku stranicu možeš učiniti jedinstvenom i privlačnom.

2. Jesi li odmah imao u glavi viziju izgleda scena i likova ili ti je trebalo vremena da ti sam tekst „sjedne“?

Obično započinjem s laganim skicama i trudim se staviti ih na papir prije no što počnem sve skupa pretjerano analizirati. Volim pustiti svojoj viziji da se samo prelije na skice, tako moj mozak zapravo najefikasnije funkcionira. Ono što također volim jesu povratne informacije i suradnja, tako da sam uvijek otvoren čuti što tim misli o dizajnu, tj. skicama/ilustracijama.

3. Kako je tekao proces razvoja likova (po starosti, izgledu frizura, tjelesnih konstitucija…), ali i samih scena u knjizi i jesi li se susreo s kakvim izazovima?

E to je bio najteži dio stvaranja ove knjige. Morao sam za svakog lika osmisliti jako puno opcija i varijanti pa je to moglo u nekom trenutku nadvladati kreativnu stranu procesa. Fokusirao sam se na efikasnost i to kako bih sve te opcije mogao ukomponirati u izgled likova, a da tako ne utječem na bit priče, sam tekst, ali i ilustracije.

4. Na koji način si se odlučio za boje i nijanse prilikom bojanja ilustracija u ovoj knjizi?

Što se bojanja tiče, moja ‘go-to‘ metoda je oduvijek bila vjerovati svom oku. Kad radiš digitalnim putem, proces uređivanja skica i ilustracija može biti dosta lagan, a to mi daje dosta vremena da eksperimentiram i isprobam mnoštvo ideja prije no što dođem do one najbolje. Da skratim, moja metoda je isprobavati apsolutno sve, dok ne dođem do nečega što mi idealno odgovara!

5. S obzirom na to da se radi o knjizi u kojoj je moguće personalizirati čak 7 likova, je li bilo teško napraviti balans u prikazu likova po stranicama, tj. scenama?

To je bio vrlo težak, ali isto tako veoma jedinstven dio stvaranja ove knjige! Upravo ta otvorenost ovog projekta je ono što me prije svega i privuklo. Bio sam odlučan prilagoditi likove na najzabavniji i najprivlačniji mogući način. Bilo je tu puno škrabanja i pisanja bilježaka, ali sav taj stres se itekako na kraju isplatio!

6. Kako si odlučivao o rasporedu likova po scenama s obzirom na broj likova u knjizi?

Kada se radi o ilustriranju, na prvom je mjestu uvijek kompozicija. Bilo je potrebno puno pokušaja i pogrešaka, ali i nekoliko glavobolja kako bi se došlo do kompozicije u kojoj se vrlo lako mogu izmjenjivati od jednog do sedam likova. Sve se svodilo na skiciranje, skiciranje i još malo skiciranja. I na izmjenjivanje mailova s mojom umjetničkom direktoricom, Anjom. Zajedno smo adaptirali i prepravljali scene dok sve nije bilo baš kako treba.

7. Ono što nas je sve oduševilo jest to što si vrlo pametno uklopio tekst u ilustracije, kako to uspijevaš?

Pa iskreno, imam neki ‘love-hate‘ odnos s tekstom. Naravno, on mora biti ondje, ali uvijek mi bude baš teško pronaći ravnotežu između slike i pisane riječi. Moram priznati da se okrećem svojim najdražim slikovnicama u kojima onda proučavam rješenja koja su njihovi autori i ilustratori primijenili. Većinom taj proces uključuje skiciranje i onda prilagodbu te ideje tekstu. Tako zapravo ne ograničavam svoju maštu prije no što uopće započnem kreativni proces.

8. Imaš li najdražu scenu ili možda lika u ovoj personaliziranoj knjizi?

Obožavam baš sve likove! No, ako moram odabrati jednoga onda bi to bila mačka koja se provlači kroz cijelu knjigu (također i deva u sceni potapanja broda).

Što se tiče moje najdraže scene, ima nešto posebno u sceni u kojoj likovi gledaju u starinski sat.

9. Što ti je prilikom stvaranja ove knjige bilo najzahtjevnije?

Najveći izazov je bila varijabilnost kompozicije i dorađivanje likova. Nakon što bih završio scenu bilo bi tu još dosta posla; prilagodba različitih boja kose svim frizurama, prilagodba likova svim dobnim skupinama, posebno za dječake i posebno za djevojčice…

10. Naša najdraža scena u knjizi jest na stranici 13 upravo zbog tvojih ilustracija. Uspio si na odličan način uprizoriti tekst koji prati tok misli i logiku jednog djeteta-detektiva. Scena pomalo izgleda biblijski, kao Noina Arka, dok nas je scena na stranici 8 asocirala na animirani film Zagreb filma iz 1959. godine pod imenom Krava na mjesecu. Pronalaziš li inspiraciju u raznim književnim djelima, animiranim filmovima, slikovnicama… ?

Ja obožavam čitati. Većinom mi inspiracija dolazi iz slikovnica i knjiga koje sam već dobro proučio. U svom studiju imam listu ilustratora i autora koju konstantno nadopunjujem i kojoj se okrećem kada mi ponestane inspiracije.

11. Ovo je prva personalizirana knjiga koju si ilustrirao, koja je razlika između ilustriranja obične knjige i personalizirane knjige?

Najveća je razlika u tome što kada u običnoj knjizi završiš scenu – to je to – gotov si! Ali s personaliziranim knjigama poput ove, jednom kada je stranica obojana i gotova, pravi posao tek počinje. Svaki lik treba imati 5 vrsta frizure, četiri boje kose, dvije različite majice, itd. Količina posla je puno veća i sam posao je teži, ali na kraju se zbilja itekako isplati!

12. Kojim se sve vrstama ilustracije baviš i je li ti neka malo draža od druge?

Moje omiljene ilustracije su one koje govore same za sebe. Za mene su najvažnija stvar likovi i njihove reakcije na okolinu. Izuzetno je teško odabrati najdraže, mislim da to ipak ovisi o danu.

13. Koja ti je polazišna točka u kreativnom radu i kako on dalje teče do konačnog produkta?

Početak mog kreativnog procesa zasigurno je švrljanje po papiru čisto da si malo zagrijem mozak. Obično se pokušavam sjetiti neke dobre pošalice, probuditi neku zabavnu iskru kako bi se ideje pokrenule. Nakon toga samo napravim ilustraciju i onda stanem, pogledam i pomislim: “Ajme, kako mi je to opet uspjelo?

14. Stvaraš li samo u svom studiju ili voliš ponekada pobjeći u prirodu, a možda i u gradsku vrevu?

Što se ilustriranja tiče, imam baš specifičan prostor u kojemu radim. Moj studio u mom stanu je mjesto na kojemu znam da se mogu najbolje fokusirati i najviše toga napraviti. Također se bavim i pisanjem, a kad se radi o tome da trebam staviti riječi na papir, onda mi za razmišljanje više odgovara da sam u prirodi ili samo u udobnoj, osunčanoj sobi.

15. Dok stvaraš, voliš li slušati glazbu, a ako da, koju vrstu glazbe slušaš?

Obožavam glazbu. Najčešće slušam folk rock, ono što moja supruga ne podnosi. Također slušam jako puno podcasta.

16. Imaš li uzora u svojem umjetničkom stvaranju?

Uhh, previše ih je da ih sada nabrajam! Ali evo, zbog dva ilustratora sam se počeo baviti ilustracijom slikovnica, a to su Jon Klassen i Benji Davies. Obojica su mi pokazala što sve slikovnica može biti i kako ilustracija može doprinijeti samoj priči, a ne biti puka dekoracija.

17. Koji ti je najlakši, a koji najteži dio izrade ilustracija?

Najlakši dio mi je definitivno onaj završni touch, tj. dodavanje tih zabavnih sitnih detalja. Mislim da je najteži dio početak rada na nekom novom djelu i podsjećati samoga sebe da znaš što radiš! U ranim stadijima ilustracije dolazi do velikog gubitka samopouzdanja…

18. Koji ti je projekt na kojem si radio bio najzahtjevniji?

Ilustrirao sam knjigu pod nazivom “Kako sagraditi ukletu kuću” i to je bilo baš izazovno jer sam tek počeo ilustrirati slikovnice i u toku samog procesa je bilo puno tzv. ‘faking it until I make it‘ situacija. Jako mi se sviđa kako je ta knjiga ispala, ali sada, kada pogledam unazad, volio bih je ilustrirati iznova i primijeniti sve što sam u međuvremenu naučio!

19. Imaš li neki najdraži projekt, neki na koji si najponosniji?

Uhh, teško pitanje! Volim reći da je moj nadraži projekt najčešće onaj koji tek dolazi.

20. Kako se nosiš s kreativnom blokadom?

Kreativna blokada je nešto čega svaki umjetnik boji, a s istom se mora redovno suočavati. Ja se s kreativnom blokadom nosim na dva načina: sve ostavim po strani i crtam nešto što se meni u tom trenu crta (te crteže možete vidjeti na mom Instagram profilu) ili ostavim sve i odem na trčanje, hodanje, malo zadrijemam, itd. Ponekad čovjek samo treba izaći na zrak i pročistiti svoje misli.

21. Surađuješ s mnoštvom autora iz cijeloga svijeta. Kada dobiješ ponudu autora iz nekog djelića svijeta informiraš li se malo o kulturi, ilustratorskoj sceni, izgledu dječjih knjiga ili bilo čemu što bi ti moglo pomoći da svoje ilustracije približiš publici kojoj je knjiga namijenjena?

Jako puno istražujem, ali najviše je to istraživanje vezano uz samu priču. Ako priča uključuje određenu kulturu ili način života, tada bih definitivno zaronio u to i naučio što više mogu o toj kulturi. Po meni, najvažnije je upoznati se sa samim tekstom i autorovom namjerom. Nakon toga, sve što preostaje jest kreirati ilustracije zbog kojih se čitatelj osjeća kao dio te priče.

22. Osim što si ilustrator, također si i sam autor nekih priča. Gdje ili u čemu pronalaziš inspiraciju za pisanje?

Volim pisati jednako koliko i ilustrirati. Pisanje je malo noviji pothvat, ali se nadam da ću se time u budućnosti puno više baviti! Čitam izuzetno puno knjiga za djecu kako bih se inspirirao za vlastite priče: Ronald Dahl mi je ogromna inspiracija, kao i Katherine Arden te Trenton Lee Stewart.

23. Što je kod tebe prvo, priča ili ilustracija?

To ovisi o situaciji. Najčešće mi se čini da ipak ta slika nekako dođe prva ili neka scena/situacija generalno, ali ponekad mi se iz neke smiješne rečenice ili fraze u glavi stvori cijela priča.

24. Kako autori, bilo to pisci, bilo ilustratori stvaraju svoj prepoznatljiv stil?

Čvrsto vjerujem u to da ne možeš ti doći do svog stila, već moraš dozvoliti da on dođe tebi. Jako puno ljudi (uključujući i mene ponekad) previše analizira i razmišlja o stilu pa zaborave dozvoliti da im on prirodno dođe tokom rada. Ne treba se boriti protiv svog stila kako bi crtao kao netko drugi, nego se treba inspirirati tuđim radom i koristiti tu inspiraciju kako bi pronašao svoj jedinstveni glas/stil.

25. Kada se nađeš u nekoj dilemi prilikom ilustriranja ili pisanja, imaš li go-to osobu kojoj se obraćaš za savjete/mišljenje/kritiku?

Najiskrenije, najčešće se samo žalim svom psu! On se zove Goose i definitivno je najbolji ‘slušatelj’. Njegov savjet obično uključuje to da ga odvedem u šetnju i dam mu poslastice.

26. I za kraj, reci mi, imaš li neki savjet za mlade ilustratore?

Moj savjet mladim ilustratorima je taj da se zabavljaju koliko god mogu. Ako ti sam ne uživaš u tome što radiš, ne možeš očekivati ni od svoje publike da će oni u tome uživati! Ne trebaju ništa shvaćati preozbiljno i trebaju učiti na svim svojim greškama, dilemama i unutarnjim borbama te raditi na tome da sutra budu bolji umjetnici nego što su danas.

Odaberi personaliziranu knjigu za svoje dijete

Prijavi se na newsletter i čeka te brdo iznenađenja

Prijavi se i među prvima saznaj za ekskluzivne popuste, novosti, pogodnosti i još puno toga